“Sveti Nikola”, umjesto Moje Male Brodice (prava 1:1) – Moja Velika Maketa (vjerovatno 1:10)!

... davno sam i ja bio mlad, a tek dite, ihaha!

Gledali smo ih ja i brat u savskom pristaništu, kojeg više nema (nema ni mog brata), ili trčali prijeko mosta da vidimo kad prolazi. Srećom, išli polako, pogotovo uzvodno vukući po nekoliko šlepova/barži... Neki su imali po dva dimnjaka koje su spuštali kada prolaze ispod mostova. Lap prizor, divna buka mašina i vode, dim i para... Interesuju me i oni manji, remorkeri a posebno najstariji s kraja XIX vijeka, možda s drvenim koritom.

U Beogradu je skoro rekonstruisana topovnjača-monitor, ex-KundK, zaplijenjen posle Velikog rata...
Ima vrimena za proučavanje i odlučivanje dok se radi ova Moja Velika Maketa...
Moram malo proučiti i gradnju od metala, dosta je rijetka.
Zoran

Jeli ovako nešto:

Stari, koja ti je to lađa? Ne mogu joj pročitati ime.

Zdravo, Stari!
Da, baš tako! Nisam video makete tako velikog parobroda, samo stare ili novije fotografije, kao i parobrode još uvijek aktivne, ovdje po Switzarskim jezerima. Divna maketa, lijepog riječnog teretnog parobroda, tegljača šlepova/barži/teglenica. Malo su tereta mogli nositi: parna mašina, kotao (u ovom slučaju sve po dva), ugalj, voda - oduzimalo je puno od nosivosti... Ali, zato su mogli vući po nekoliko šlepova. Lijepo je što se kod takvih varijanti mogu vidjeti kotlovi, pa i parne mašine, pogotovo kod starijih i manjih.

Moram otvoriti temu "Moja sledeća Velika Maketa - Parobrod"...
Pozdrav i poštovanje!
Ćao, Zoran

Dida je napisao/la:Stari, koja ti je to lađa? Ne mogu joj pročitati ime.

Dida, to je "Vojvodina".

Zorane, Stari uglavnom radi makete prema fotografijama koje pokupi na internetu. Onda napravi nacrte, pa onda maketu. Baš gledam "Vojvodinu", baš mu je dobro ispala.

Dida, hvala na objašnjenju!
Pretpostavio sam da je tako, jer ima mnogo planova američkih Misisipi-parobroda (koje sam voleo, ali sada baš ne marim mnogo), ili velikih brodova, okeanskih... Nisam do sada video planove za rečne parobrode, pa i manje pomorske.
Mislim da je ovakav pristup našeg meštra Starog - vrhunac maketarske umetnosti i tehnike, znanja i iskustva, strpljenja i upornosti. Ovaj parobrod "Vojvodina" je pravo remek-delo ovakvog pravca. Taj pristup se i meni sviđa, ali rezultati ne mogu biti takvi kao kod našeg Starog. Ipak, vredi pokušati - u tome i jest najveće zadovoljstvo i zabava - napraviti baš sasvim svoju maketu. U svakom slučaju imam vremena i želje da više proučim parobrode, a posebno manje varijante, bilo pomorske bilo rečne.

Pozdrav i poštovanje za vas dvojicu, kao i druge velemajstore maketarstva!

Ćao, Zoran

Dobra noć, svima budnima!
malo drukčije, šaljivije o dragim brodicama, debeljušama:
Zvonko Špišić i "Barbara":
https://www.youtube.com/watch?v=NL8R_BA8MtI

A, evo i cijelog teksta:

"Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.

Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
'Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia.'

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod nije joj rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
'Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac.'

'Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi' - nalog je moj.
'Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar nije ti par.'

I tako Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar me dolce in questo mar."

Eto, k'o sanjana Moja Mala Brodica (dobro, biće Moja Velika Maketa), a spominje se i Niko - Sveti Nikola.
Jedva je nađoh na internetu, uvijek se otvara Arsen Dedić i mnogi drugi što pjevaju Preverovu "Barbaru"...

Laka noć svima, lipa Nedelja!
Ćao, Zoran

Dobra pisma Zorane! Je li i tebi kao i meni Bog sna spavati ne da?

Dida,
Taj bog sna (Hypnos?) je davno začarao il' inficirao mene navikom noćobdije - kasno ležem a kasno i ustajem kad mogu! Oduvijek sam volio kasne, tihe sate posvećene samo meni i mojim hobijima. Lipo bilo kad je TV Zagreb uveo noćni program a mi ga u Beogradu gledali na drugom kanalu. Odlične serije, filmovi, dokumentarci... Nije bilo kompjutera i interneta, ali bilo stranih knjiga i magazina, pa polako čitam, gledam, planiram ili samo maštam...

Sada mi se desi da ponekad po cjelu noć ne spavam do jutra - rješavajući neke (ne)bitne probleme - konstruišući u glavi do detalja neki projekat, kao sto je Moja Velika Maketa. Srećom, kao penzioner (umirovljenik, ne-umireni) ujutro nigdje ne žurim...
Jedini je problem kad se rano probudim pa ne spavam više, valjda je to "staračka insomnija/nesanica"...

Ćao, Zoran
(riješio, za sada, sve linije "mojih" rebara i još neke opće ili detaljne dileme maketarske...)