Malo o gajeti

Tijekom stoljeća nije se mnogo izmijenila u odnosu na onaj Kolunićev prikaz iz 1571. godine.

U 19. i 20. stoljeću upotrebljava se za prijevoz na manjim udaljenostima, odnosno kao ribarica.

Manja je prosječno duga 6-8 m, široka 2-3 m, s bokovima visokim 1-1,3 m i gazom rijetko većim od pola metra.

U veće je duljina 9-12 m, širina 4 m, bok visok i do 1,5 m, a gaz preko pola metra. Trup je pun i zaobljen (oblih bokova i dna), a pramac i krma šiljasti.

Kobilica bitno doprinosi čvrtoći brodice, a prilično široko kormilo seže ispod nje.
Rebra i kobilicu izrađivalo se od hrastovine a oplatu borovim daskama.

Nije imala palubu cijelom duljinom, nego se jedino pokrivalo pramčani i krmeni dio brodice. Otvoreni dio brodice nad rebrima je imao ugrađenu podnicu radi lakšeg kretanja.
Ukoliko je bila namijenjena prijevozu tereta, tada se gajetu pokrivalo palubom u cjelini.

Redovito je imala jedno latinsko a nekad i oglavno jedro koje se moglo kratiti, a po koji put i jednu prečku po pramcu, učvršćenu između jarbola i kosnika. Jarbol se učvršćivalo na kraju prve trećine duljine broda mjereći od pramca. Izrađivao se u jednom komadu za razliku od lantine koja je često bila dvodijelna.

S obzirom na veličinu, gajete su rijetko imale pomoćni čamac koji bi vukle iza sebe, premda se i to običavalo. U opremu brodice ulazila su dva četverokraka sidra, dva vesla ako je služila za prijevoz tereta odnosno četiri ukoliko se upotrebljavala kao ribarica.
Posada joj se sastojala od 2-4 čovjeka, a nosivost se kretala u rasponu 5-12 tona.

Među mnogim tipovima gajeta kod nas posebno mjeto zauzima betinska gajeta.
To je drvena brodica duljine između 5 i 8 metara, širine od 2 do 2,60 metara, ne pokuvertana (bez palube cijelom dužinom).

Betinska gajeta je tip broda koji se gradio i koristio ne samo na otoku Murteru već u čitavom šibenskom i zadarskom priobalju.

Za razliku od korčulanske gajete i komiške gajete falkuše, betinska gajeta je robusnije forme i konstrukcije, više teretni i težački brod nego ribarski. Pretpostavlja se da je od pamtivijeka na ovim prostorima postojao jedan tip brodice kojim se pučanstvo služilo da bi došlo do svojih prekomorskih posjeda na otocima.

Ono što zasigurno znamo jest da se 1745. godine u Betinu doselio majstor Paško Filipi i sa svojim sinovima osnovao brodogradilište. On je iz Korčule donio umijeće u gradnji drvenih brodova i sigurno je doradio postojeći model broda u skladu s potrebama i prilikama ovog podneblja. Potomci obitelji Filipi su osnivali brodogradilišta i u susjednim mjestima: Murteru, Šibeniku, Biogradu, Sukošanu, Kukljici, Kalima, Brbinju i Salima.

Tu je nastajala betinska gajeta kakvu mi danas poznajemo.

 TEŽAČKA GAJETA

Osvrćući se na tekst profesora Vlade Skračića Gajeta - epicentar težačkog kozmosa, da se zaključiti da je povijest Betine i Murtera usko povezana s poviješću Kornata i obližnjeg arhipelaga. Gotovo nigdje u Sredozemlju nije se na ovoliko malom prostoru stisnuo toliki broj otoka, otočića i hridi koji su većinom bili privatni murterski posjedi. Možda su upravo zbog prisne veze s takvim tipom arhipelaga gajete doživjele tu popularnost, a ne veći leuti i manji gucevi.
Gajeta je u betinskom i murterskom kraju bila članom svakog domaćinstva i bez nje se nije moglo zamisliti život na otoku. Gajetu se gledalo, pazilo i mazilo. Ljepota gajete očitavala se u njenoj svestranosti i originalnosti. Gajeta je trebala biti dovoljno čvrsta i robusna za prijevoz tereta, ne preteškom na jedru i veslu, otvorene štive da se može ukrcati tovar, šuma i mast. Prosječna veličina broda dopuštala je da s njim upravlja obiteljska posada. To nije jednonamjenski brod, profiliran i pripremljen za specifičnu posadu i specifičnu namjenu.
Ona je morala predstavljati nekoliko brodova u jednom!
Iz dokumentacije o otoku Murteru iz 1840. godine vidljivo je da je ribarstvo na Murteru slabo razvijeno, a da 138 gajeta kojima raspolažu mještani ne služe za ribarstvo. Kako je tada Murter imao 1084 stanovnika ispada da je na 7,8 stanovnika dolazila po jedna gajeta što je u biti jedan brod po obitelji. U to vrijeme ljudi ovoga kraja su živjeli skromno i nije bilo svega uizobilju. Obrađivali su škrtu zemlju, a već sama činjenica da su obrađivali i posjede u komatskom arhipelagu koji nije poznat po velikoj plodnosti kazuje da su to bili većinom siromašni ljudi. Takve su zasigurno bile i njihove gajete. Gledajući njihova jedrilja, koja su puno skromnija od sličnih brodova Sredozemlja tog vremena, možemo vidjeti da su bili poprilično oprezni i sigurnost im je bila na prvom mjestu. Uostalom pitanje je i razine njihove vještine jedrenja u to doba s tim pod dimenzioniranim pamučnim jedrima. To je sigurno bilo na nižoj razini od pučanstva iz tadašnjih poznatih pomorskih luka Korčule, Trogira ili Dubrovnika.
Prema profesoru Skračiću još jedna važna komponenta koja je utjecala na definiciju
broda bila je posada:
"Prosječna veličina broda od 22 noge (6,50 metara) dopuštala je da njime upravlja obiteljska posada: dva člana; gospodar i netko od ukućana. Nikome, pa ni djetetu, nije se moglo dopustiti da plovi u posadi, a da ne zna svrći veslo, potegnuti imbroje, popustiti brac...
Gajeta je obiteljski brod. Njome upravljaju i žene i djeca i starci. To nije jednonamjenski brod profiliran i pripremljen za specifičnu posadu i specifičnu namjenu. Mislimo da su rijetka mjesta na jadranskoj obali u kojima je na tako okrutan način anticipirana ravnopravnost spolova kao ovdje. Naša žena sudjelovala je u svim operacijama na brodu (timun, veslo, konopi, armiž, ribolov...).
Možda odatle i odsutnost bilo kakvog praznovjerja vezanog za ženu u ribolovu, tako čestog na Jadranu.
Poznata su naselja, i to u najbližem susjedstvu, u kojima žena ne smije biti ni na mulu kad ribari isplovljavaju, a kamoli da ih, ne daj Bože, odriješi prilikom isplovljavanja."
Profesor Skračić dalje navodi:

"Gajetama su se davala imena i nadimci: Danka, Sirotica, Lupežica, Joškovica, Smrtovica.
Kao što psi nalikuju na svoje gospodare, tako su i gajete nalikovale svojima. Brod se prvi u obiteljskoj hijerarhiji trebao namiriti: čvrst jarbu i lantina, novo idro, dobro veslo, veliko sidro, nova šperanca. Samo je bolest ukućana mogla promijeniti raspored prioriteta. Konačno, a to nije najmanje važno, brodu je trebalo sagraditi mul za siguran boravak, kako u domicilnom naselju, tako i u prekomorskom posjedu. Zato je urbanistički lik Murtera s mulima u Hramini (danas uglavnom zatrpanim) ustvari rezultat vlasništva nad velikom flotom malih brodova.
Svaka ulica na moru završava mulom, današnjim rječnikom kazano, terminalom prekomorskog posjeda. Svi zajedno, ovi muli su predstavljali pravu jadransku marinu, i to početkom 20. stoljeća."


Da se razumijemo. Ovo nisam ja napisao, već sam to nekad negdje našao i spremio a sada ubacio.
Ćak se ne sjećam gdje sam to našao

Video učinjen od kadrova iz dokumentarnog filma "Pozdravi s Jadrana" (Ante Babaja 1958.) betinske gajete, latinska jedra...

jooraj je napisao/la:Video učinjen od kadrova iz dokumentarnog filma "Pozdravi s Jadrana" (Ante Babaja 1958.) betinske gajete, latinska jedra...

Prekrasno. I pozadinska muzika je dobro odabrana.
Na početku, u lučici, vidi se i jedan lijepi leut.

Graffa stvarno je odličan .
Sa zadovoljstvom sam ga par puta odgledao.
Hvala što si ga podijelio sa nama.

livio5 je napisao/la:Graffa stvarno je odličan .
Sa zadovoljstvom  sam ga par puta odgledao.
Hvala što si ga podijelio sa nama.

Dijelim tvoje zadovoljstvo!

Taj video nisam ja dodao. To je uradio 'jooraj', naš sudrug.

točno graffa,
Nisam bio koncentriran bio sam oduševljen toliko da nisam to primjetio.
Ispričavam se jooraju.
Lijep pozdrav!

Nemate se što ispričavat, sve je uredu, drago mi je da vam se dopada. Ako guštate gledat kadrove naših starih brodova i slušat klape u starim aranžmanima, naćete na mom youtube kanalu još ovakvih videa:

[You must be registered and logged in to see this link.]

Nisam ima puno posla zadnjih par sedmica, pa sam gušta i "igra" se sa starim filmovima koje sam naša/dobi na internetu u poslednje vrime (Stari još jednom puno hvala za "Brodove hranitelje").
Evo još jednog videa koji sam nedavno učini, vidi se puno ribarskih barki (gajete, leuti, batane) i posebno jedna prava korčulanska pasara u akciji:



Lipi pozdrav svima i oprostite za mali off topic.

Bravo! Bravo! Nemam riječi, već samo Bravo!