Leut, M 1:20

Dida je napisao/la:Nastavak rada na leutu, palubu sam armirao staklenom matom. Koristim Knaufovu bandažnu traku širine 50 mm i poliestersku smolu. Toga ima u sisačkim dućanima.

Znači da smo počeli primjenjivati stakloplastiku (iako za onu knaufovu bandažu sumnjam da su od staklenih vlakna) u naše tradicijske barke.Prihvaćam tu tehnologiju i svakako moram nešto,i to već sutra,izmisliti i primjeniti na trabakulima,takvog materijala nikad ne nedostaje blizu škvera.
Usput kolika je cijena ove poliesterske smole?

Ma, ja ti samo imitiram Rolanda, da vidim kako to izgleda kada se koristi smola. Cijena je bila negdje oko 70 kuna za tu kantu od kile. Za točnu cijenu moram potražiti račun, ako već nije recikliran.
Inače, ova bandažna traka je potpuno neprikladna za oplatu, kruta je i jedva da i prati palubnu zakrivljenost. Roland koristi rowing tkaninu, a toga u Sisku nema.

Zašto poliester koji je na drvu strano tijelo kad epoksid ima za te radove sve prednosti

kartabon je napisao/la:Zašto poliester koji je na drvu strano tijelo kad epoksid ima za te radove sve prednosti

Nemam gdje kupiti epoksid, našao sam samo poliestersku smolu. Pa sam si onda rekao: radi s onim što možeš naći. Jaka logika, zar ne?

Dida, javiš šta trebaš, nabavimo i pošaljemo !

dida trebas li tikovine za trenice. dostavit cemo nekako .

kartabon je napisao/la:Zašto poliester koji je na drvu strano tijelo kad epoksid ima za te radove sve prednosti

Uz dužno poštovanje ipak se ne mogu u potpunosti složiti. Kako inače objasniti da je, kad se još epoxi smola nije koristila za te svrhe, plasticirana kuverta sa poliesterskom smolom na staroj drvenoj barci i još uvijek se dobro drži.
Ali interesira me koje bi to Dida imao prednosti da je upotrebio epoxi, uz napomenu da je koristio već spomenutu armaturu?

Dečki, hvala na ponudama za nabavku materijala. Ako nešto budem silno trebao javit ću se, ali ću prvo isprobati moto "koristi ono što možeš naći u svom gradu". Da ne budem ovisan o uvozu.
Stari se, također, drži te logike i od drveta koristi samo bukvu i makete mu sasvim dobro izgledaju.

Osnovna prednost epoxy smole u odnosu na poliestersku je da ona ulazi u strukturu drva i sjedinjuje se s njim.
Nakon Nonićeva pitanja,jučer sam za demonstraciju zalijepio dvije tikove letvice presjeka 2x2cm i danas ih lomio pa slikao:






Lijepo se vidi da linija loma nije na spoju(iako epoksy nije još 100% stisao) nego na drvu 1-2mm iznad spoja što je otprilike upojnost epoxya na tiku ako je ovaj samo rezan cirkularom.Na nekim drugim egzotama,recimo sapeliju ili iroku,zna se desiti i da na 8mm lamelama izbiju kapljice s druge strane.U toj dubini je epoksid pojačao drvo a odgovarajućim modulom elastičnosti dozvoljava utezanje drva i ne odvaja se.
Što se tiče upotrebe platna laboratorijski je izmjereno da 450gramski biaksijal(tip platna) koji daje dodatnu debljinu od nešto preko 0,5mm na drvenoj oplati od 9mm zamjenjuje 15mm oplatu.Taj podatak priznaju i dva registra.
Za radove na maketama,primjer Didine palube bio bi skroz dovoljan 80gr roving.Sa tako tankim platnom i rijetkom smolom moguće je postići puno finiji rad u odnosu na poliester.
Epoksid je bez otapala CFS(completly free solvent) pa ne smrdi za razliku od poliestera-stiren.
Omjer miješanja kod epoksija je od 5:1 do 2:1(zavisno od proizv.) pa je i to puno zgodnije kad su male količine u pitanju.

Armaturu koju je koristio Dida ne poznajem pa ni neznam kako bi se to ponašalo.

Znam zato za primjer drvene barke mlade samo 8 god koja je kao nova plastificirana poliesterom(oplata jela-smreka,rađeno u radioni a ne vani,majstor 60+ sa iskustvom) i dosta toga se odvojilo a i ono što nije treba skinuti da bi se sve ponovilo,drugom metodom valjda.

Nov sam na ovom forumu, trazeci nesto po internetu naletio sam slucajno na ovu temu, registrovao sam se samo iz jednog razloga, jer vidim da muku mucis sa linijama i delftshipom. Ja sam mjesece(godine) potrosio dok formu barke, (leuta, bracere...) koju sam vidio pred ocima nijesam pretvorio u 3d model u delftshipu i na kraju to nikad nije bilo ono sto sam zeljeo, dok nijesam doso do rjesenja, a to je bilo bataliti delftship. Odnosno spojio smo sam tradiciju i modernu tehnologiju. A uradio sam sledece nijesam prvo crtao 3d model, pa radio stvarni model nego obrnuto.

Sada uvijek prvo napravim polumodel pa sve ostalo. Polu model mi je uvijek 10 puta manji od stvarnog objekta, ako je barka 7m, polumodel je 70 cm. Napravim blok od letvica debljine 1 cm (ili manje), najgornja letvica u bloku uvijek mi je najdeblja oko 2 cm da bi skok palube izaso iz jedne letvice. Letvice nijesu zalijepljene, vec kroz sve njih probijena rupa i uvaljen drveni stift, najcesce ih imam od 2 do 3 , to drzi letvice na okupu u bloku, kasnijim rastavljanjem tih letvica dobijam vodne linije. Taj blok (sklop) obradjujen dok ne dobijem željenu formu (zamisljenu u svojoj glavi). Polumodel mi daje stvarnu vizuelizaciju onog zamisljenog. Kada je polumodel gotov onda rastavim sve te letvice = vodne linije. Na hameru nacrtam mrezu kao za plan linija broda, ucrtam poprecni presjek u simetrali broda prije rastavljanja polumodela, i vertikalna rastojanja vodnih linija, onda rastavim model po letvicama, i naslanjam jednu po jednu na hamer i dobijam plan vodnih linija. Za raspodjelu teoriskih rebara vrsim ocitanja sa hamera i prenosim u Autocad, kao i ocitanja vodnih linija sa hamera. Polozaj teoriskih rebara se ne mora poklapati sa stvarnim polozajem rebara, stvarni raspored rebara ucrtavan naknadno kad su sve projekcije linija broda ispeglane. U Autocad uvijek crtam u stvarnoj velicini, poslije skaliranjem ili razmjerom dovodim na zeljenu velicinu. Stalno treba imati na umu da su dobijene linije spoljna linija oplate (preko madijera), da bi se dobili sabloni (kartabone) za stvarna rebre linije rebara treba umanjiti za debljinu oplate. E to je malo veci posao, ako nijesi vjest sa programima za 3d modelovanje, u kojima ces nacrtati povrsinu spoljne oplate po linijama iz autocada, i samo zadavanjem komande za debljinu oplate pomjeriti tu povrsinu. Onda se taj posao svede na dosadnu fizikaliju u Autocadu na slican nacin kako se to radi u tradicionalnoj brodogradnji samo malcice brze. Trebam napomenuti i to da funkcija u autocadu OFFSET ne vrsi funkciju, ako bi htio pomjeriti rebro za debljinu oplate. U svakom slucaju i linije koje dobijes iz Delftshipa opet moras prepeglavati u audocad jer se projekcije ne poklapaju savim, i opet linije rebara moras umanjit za debljinu oplate, a nikad nijesi zadovoljan nihovim izgledom kao kad si ih drzau u rukama (polumodelu), pa ih pretvoris u elektronsku formu. Ako zelis da dobijes proracun hidrostatike u delftshipu te linije koje sad prvo imas u Autocad opet mozes uvestu u delftship, ali sada preko kordinata iz autocada, ili jos jednostavnije u Autoship nego delftship. A postoji i jos rjesenja za hidrostatiku npr. excel tablice i Simsonovo pravilo ili jos jednostavnije areala rebara u autocadu. Zatvoris svako rebro u poligon do KWL u autocad, funkcijom AREA dobijes njegovu povrsinu, na mjestu toga rebra ucrtas duz cija je duzina jednaka povrsini rebra i tako za svako rebro, povrsina ispod krive koja spaja vrhove tih duzi je istisnuce, pa sad mozes da se igras sa tezistem istisnuca ako ima potrebe pomjerajuci arealu ..... I jos jedna napomena funkcija skaliranja u delftshipu pofotovo free verziji ne radi bas najbolje, kao i funkcija da ti prepravi formu za zeljeno istisnuce ili teziste, provjereno u praksi 100 %.

Vito, puno ti hvala na detaljnom objašnjenju svog pristupa poslu. Svakako ću i to probati. Zanima me jesi li maketar ili pravi brodograditelj? Kada kažem "pravi" mislim na čovjeka koji drugima radi brodice u mjerilu 1:1.

Po profesiji sam ing. brodogradnje, brodogradnja u drvetu mi je ljubav i najcesce uradim projekat u pravoj velicini 1:1,tehnicku dokumentaciju, sablone..., a poslije to neko drugi gradi, ali i proces izrade poznjajem odlicno. Maketarstvom sam se bavio prije, dok sam imao vise slobodnog vremena, sada pretezno se zanimam sa nekim malim maketamo od plastike, kao relaksacija mozga od posla i ako napravim koji polumodel.

Ovo dobijes iz polumodela u Autocad, potrebno je naravno jos ispeglati linije (projekcije), jer nikad to nije 100 % precizno ocitano sa polumodela, tacke ne treba previse pomijerati da ne bi doslo do odstupanja u odnosu na polumodel. Crvene linije su teoriske pozicije rebara, i one se razlikuju od stvarnih pozicija rebara i broja stvarnih rebara. Mogu se pozicije teoriskih rebara pretpostaviti na mjestima stvarnih rebara, to se najcesce radi kad se trasira u stvarnoj velicini da se ne bi radio dupli posao, ja kad radim u Autocadu ne vodim racuna o tome, vec upeglam sve projekcije, pa onda nacrtam linije pozicija stvarnih rebara. Te linije su mi uvijek u ravni u kojoj se (dodiruju, preklapaju) pjane i capuli.

Ja nisam nikad radio u ovom programu što spominjete,nisam imao potrebe.
Model 1:10 radim točno kako je Vito opisao,sa samo deset rebara koji ne odgovaraju pozicijama stvarnih rebara.Ono što Vito pegla VL u Autocadu ja crtam direktno na velikoj trasi dimenzija dužine i poluširine broda mjereći sa šublerom na teoretskim rebrima modela i uvećavajući za 10.Za izvlačenje vodenih linija upotrebljavam letvice od jasena raznih debljina.Nakon izvučenih VL na istoj trasi iscrtavam rebra(van oplate) ali na stvarnim pozicijama.Iz praktičnih razloga nakon odbijanja debljine oplate ista rebra precrtavam na posebnu podlogu(šperploču) koja je dimenzija "samo" širine X visine broda i to mi ostaje arhivirano.To je jedino što mi treba,tu mogu bilo kada provjeriti dali su se šablone deformirale ili očitavati kartabone(kuteve rebara).Veliku trasu rasformiram i ne koristim je za dalje.

Vito,pozdravi mentora

Prije sam sam se cuo sa mentorom, pozdravlja i on tebe. Kompjuter daje jednu prednost, linije ostampas na prozirnu foliju (iz rolne) kad zavrsis posao smotas u rolnu i spremis. Stampanje na foliju je pogodno i za maktetare i cak se drveni komadi mogu lijepiti na njoj, sto nije slucaj sa papirom. Slika 1000 rijeci, prvu sam skinuo s nekog video snimpa pa nije bas kvalitet vidi se dio razmotanih linija i rolna, a druga je A4 format folije.