Liburna

Za početak, što kaže "Hrvatska enciklopedija", on-line izdanje

"""liburna, antički ratni brod na jedra i vesla. Naziv je dobio po ilirskom plemenu Liburnima, od kojega su tu vrstu broda preuzeli Rimljani u I. st. pr. Kr. Isprva je imala vitak trup s unatrag savijenom pramčanom statvom i kljunom ispod vodne linije na pramcu, jedan red vesala te jedan jarbol s križnim jedrom, a bila je brža i od većih ratnih brodova. Poslije je naziv liburna poprimio općenito značenje, pa su se njime nazivali ratni brodovi dobrih pomorstvenih svojstava."""

"""Liburni (grč. Λıβουρνοί, Liburnoí, lat. Liburni), narod koji je nastavao teritorij od Krke (Titius) u Dalmaciji do Raše (Arsia) u Istri te susjedne otoke. Zapadno od njih bili su Histri u Istri, a u Dalmaciji južno od Krke Delmati, dok su u unutrašnjosti njihovi susjedi bili Japodi. Novija istraživanja odbacuju njihovu pripadnost ilirskom etničkom kompleksu. Provala Kelta na Balkanski poluotok (oko prve četvrtine IV. st. pr. Kr.) uzrokovala je mnoga pomicanja među tamošnjim narodima, pa i među Liburnima. Rimljani su s Liburnima te ostalim Ilirima, dolazili već rano u sukobe, i to osobito zbog gusarenja. Oni su svladali Histre i Liburne već 129. pr. Kr., tako da je 119. pr. Kr. rimska vojska nesmetano prolazila kroz njihova područja i morem i kopnom, ratujući protiv drugih ilirskih naroda. Kada je Ilirik 59. pr. Kr. ušao u prokonzularno područje Julija Cezara, Liburni su za ustanka Japoda i Delmata protiv rimske vlasti (52. pr. Kr.) ostali vjerni Rimljanima i namaknuli im pomoćne čete protiv ilirskih pobunjenika. Pošto je pobjednički završio građanski rat i ugušio republikanski pokret, Cezarov nasljednik Oktavijan 35. pr. Kr. poveo je akciju kako bi konačno pokorio buntovne Ilire, pa je u toj akciji razoružao i Liburne, zaplijenivši im njihove ratne brodove. Kada su Rimljani 9. pr. Kr. ugušili novi ilirski ustanak, ilirski su narodi bili pacificirani i tada je započelo njihovo romaniziranje koje je zahvatilo i Liburne. Rimljani su do tada jedinstvenu provinciju Ilirik podijelili u dvije: Panoniju i Dalmaciju, a u potonju je ušla i Liburnija, koja je zadržala svoje povijesne granice od Raše do Krke. Za Dioklecijanovih i Konstantinovih reformi (kraj III. i prva pol. IV. st.) jedan od triju administrativnih i sudbenih kotara na koje je bila podijeljena Dalmacija zvao se liburnijskim (conventus Liburnicus), a sjedište mu je bilo u Skradinu (Scardona). I u doba gotske vladavine u Dalmaciji (491–535) još se spominje povijesno ime Liburnija. Pol. VII. st. navodi anonimni kozmograf iz Ravenne više mjesta u »hrvatskoj« Liburniji – Nin (Aenona), Karin (Corinium), Starigrad pod Velebitom (Argyruntum), Bag (Vegium), Stinice (Ortopula), Sveti Juraj (Lopsica), Senj (Senia), Crikvenica (Ad Turres), Lovran (Lauriana), Labin (Albona) i dr. – Po Liburnima je u antičko doba bio prozvan ratni brod na vesla (liburna). Materijalna kultura Liburna dobro je poznata iz istraženih naselja i nekropola u Ninu, Zadru, Vrsima i dr."""

Liburna je autentični domicilni brod istočnog, našeg Jadrana, koji je odredio povijest svijeta u svoje vrijeme, a bio bih slobodan reći kako je Pax Romana na kopnu postignut legijama, na moru ostvaren liburnama.

Tema je otvorena, priključite se! :-)